Palijativna skrb pristup je kojim se bolesnicima suočenim sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima unapređuje kvaliteta života. Čini se to kroz sprječavanje i olakšavanje simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja boli, te kroz olakšavanje ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002.). Hospicij je i filozofija skrbi i moderna zdravstvena ustanova sa nizom sistema pružanja pomoći ljudima na kraju života, a njihovim njegovateljima, čak i nakon smrti u žalovanju. Zbog poistovjećivanja sa starijim značenjima danas prevladava naziv palijativna skrb odnosno palijativna medicina.

Što je bit palijativne skrbi?

To je koncept skrbi, upravljen na čitavu osobu, a ipak kombiniran sa tehničkim znanjem, koje klinička znanost osigurava kako bi se postigla što veću udobnost za bolesnika. Ovaj tip skrbi ne gleda na bolesnike kao na izdvojene pojedince već kao osobe koje se može razumjeti samo u kontekstu obitelji i šire zajednice. I njih zahvaća bolest bolesnika i oni trebaju skrb.Ovaj holizam, pristup bolesniku kao osobi, je ono što privlači i one za koje se brinemo na ovakav način i profesionalce, koje je privuklo ovo područje. Počelo se sa oboljelima od raka, jer je to često bolest koja dovodi do posebno bolnog i deprimirajućeg oblika smrti. Utjeha je veoma važan dio pomoći, ali je se ne može ostvariti ako se ne stiša bol i ostali simptomi. Stoga se SZO koncentrirala na razvitak programa palijativne skrbi (1990) i oblikovanje “analgetske ljestvice”. Ona se osniva na upotrebi jeftinih medikamenta kojima mogu primjenjivati i članovi zajednice sa malo prakse. Uprkos razvitku multiprofesionalnih timova, SZO ipak stavlja naglasak na medikamente i medicinske tehnike.

Što palijativna skrb mora postići za svoje bolesnike?

• znati kad smrt dolazi i razumjeti što se može očekivati.
• zadržati kontrolu nad onim što se dešava.
• imati osigurano dostojanstvo i privatnost
• kontrola boli i drugih simptoma.
• imati mogućnost izbora i kontrolu nad mjestom smrti (kod kuće ili bilo gdje drugdje)
• imati pristup informaciji ili ekspertizi, bilo koje vrsti ako je potrebna.
• imati pristup bilo kojoj potrebnoj emocionalnoj ili duhovnoj potpori
• imati pristup hospicijskoj skrbi u svakoj lokaciji, ne samo u bolnici
• imati kontrolu nad prisustvom i tko sudjeluje u završetku
• imati vremena oprostiti se
• biti sposoban otići, kad je vrijeme za odlazak, umjesto proživljavati beskrajno produživanje života.

Izdvojeno iz članka Hrvatskog društva za liječenje boli HLZ-a
Autor: prof.dr.sc. Anica Jušić